FDDI
Fiber Distributed Data Interface (FDDI) jest standard za prijenos digitalnih podataka u računarskim mrežama preko optičkog vlakna. Razvijen je kao visokobrzinska lokalna mreža i kampusna mrežna tehnologija namijenjena povezivanju servera, radnih stanica i nižih mrežnih segmenata u pouzdanu okosnicu. FDDI koristi metodu prosljeđivanja tokena i najčešće radi brzinom od 100 Mbit/s, što ga je u vrijeme uvođenja činilo znatno bržim od tada raširenog 10-megabitnog Etherneta.[1] Za razliku od jednostavnih sabirničkih mreža, FDDI je projektiran za mreže u kojima su dostupnost, predvidljivo kašnjenje i otpornost na prekid veze važniji od niske cijene opreme.
Historija i standardizacija
[uredi | uredi izvor]Razvoj FDDI-ja započeo je u prvoj polovini 1980-ih u okviru ANSI-jevog odbora X3T9.5, a kasnije je standardiziran i kroz međunarodnu seriju ISO 9314.[2] Standard je nastao u periodu kada su univerziteti, istraživački centri i velike organizacije trebali brzu mrežnu okosnicu za povezivanje više Ethernet i Token Ring segmenata. U akademskoj i stručnoj literaturi FDDI se opisivao kao tehnologija koja povezuje prednosti optičkog prenosa i kontroliranog pristupa mediju, bez kolizija karakterističnih za raniji Ethernet.[3] Tokom 1990-ih koristio se pretežno u okosnicama lokalnih i kampusnih mreža, ali ga je postepeno potisnuo Fast Ethernet, a zatim i Gigabit Ethernet.
Arhitektura
[uredi | uredi izvor]Tipična FDDI mreža zasniva se na dvostrukom prstenu, u kojem se primarni i sekundarni prsten kreću u suprotnim smjerovima. Primarni prsten prenosi korisnički saobraćaj, dok sekundarni najčešće služi kao rezervni put u slučaju prekida kabla ili otkaza čvora. Uređaji s dvostrukim priključivanjem mogu biti neposredno spojeni na oba prstena, a uređaji s jednostrukim priključivanjem obično se povezuju preko koncentratora. Kada dođe do prekida u jednoj tački, stanice mogu rekonfigurirati prsten tako da mreža nastavi raditi preko preostalog fizičkog puta.[1] Ovakva arhitektura učinila je FDDI pogodnim za mreže u kojima je prekid okosnice mogao zaustaviti rad većeg broja korisnika.
Protokol i prijenos podataka
[uredi | uredi izvor]FDDI koristi token-passing mehanizam u kojem stanica može slati okvire tek nakon što primi token. Takav pristup smanjuje nepredvidljivost pristupa mediju i omogućava bolje planiranje mrežnog opterećenja nego kod kolizionih mreža. Važan parametar protokola jeste ciljno vrijeme obilaska tokena, kojim se određuje koliko često stanice mogu dobiti priliku za slanje podataka.[4] Standard podržava prijenos preko višemodnog i jednomodnog optičkog vlakna, a razvijena je i bakarna varijanta poznata kao CDDI, namijenjena jeftinijem povezivanju preko upletenih parica. Za prijenos IP datagrama i ARP poruka preko FDDI mreža definiran je poseban način enkapsulacije u RFC-u 1188.[5]
Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 Yuklea, H. (1990). "An FDDI Overview: Some Questions Answered". Computer Communications. 13 (5): 282–286. doi:10.1016/0140-3664(90)90076-5.
- ↑ Information technology — Fiber Distributed Data Interface (FDDI). ISO/IEC 9314. International Organization for Standardization. 1989–1994.
- ↑ Jain, Raj (1990). "FDDI: Current Issues and Future Trends". IEEE Communications Magazine. 28 (3): 40–51. doi:10.1109/35.52674.
- ↑ Jain, Raj; Sevcik, K. C. (1990). "Performance Analysis of FDDI Token Ring Networks: Effect of Parameters and Guidelines for Setting TTRT". IEEE Journal on Selected Areas in Communications. 8 (6): 1019–1028. doi:10.1109/49.57796.
- ↑ Katz, D. (oktobar 1990), A Proposed Standard for the Transmission of IP Datagrams over FDDI Networks, Internet Engineering Task Force. RFC 1188, https://tools.ietf.org/html/rfc1188.
